Planet Zoe
Knjižara za roditelje

Logopedske vježbe iz knjige 'Prevladavanje teškoća u učenju' (nekoliko primjera)

Iz knjige „Prevladavanje teškoća u učenju“, E. Mettus i dr.

Ne smijemo zaboraviti da dijete na logopedske vježbe u pravilu dolazi poslije nastave, nakon što je cijeli dan sjedilo u školskoj klupi. Zato ne treba težiti tome da atmosfera u radu s logopedom bude slična onoj na običnom školskom satu (naprimjer, na satu materinskog jezika). Poželjno je maksimalno koristiti igru i skupne oblike rada, omogućujući djeci da se kreću kabinetom. Vjerojatno je suvišno na takvim sastancima pribjegavati školskoj ocjeni kao jedino učinkovitom načinu poticanja aktivnosti i učeničkog interesa. <Pravci postignuća> i <Stube uspjeha> koje dijete crta u svojoj bilježnici, omogućuju mu da sâmo sebe ocijeni, a logoped (nasamo!) može s njim raspraviti objektivnost ocjene.


MODUL A
Vještina percipiranja govorne ili pisane upute

Djeca sa specifičnim teškoćama u čitanju i pisanju nerijetko iznenađuju učitelje radeći nešto posve drugo od onoga što im je zadano. Učitelju stalno postavljaju pitanja, iako je sve već dobro objašnjeno. Ta detaljizirana pitanja mogu biti povezana s djetetovom niskom koncentracijom, nedovoljnim kratkoročnim slušnim pamćenjem i poremećajima mišljenja, ali i s nerazvijenim vještinama učenja. Sposobnosti pravovremenoga reagiranja na učiteljevo pitanje, razlikovanja novog zadatka od starog i stvaranja jasne predodžbe o sadržaju upute odlikuju učenika koji zna učiti.
Razumijevanje upute čvrsto je povezano s razvojem komunikacijskih vještina u procesu školovanja.

Vježbe

1. „Objasni Bobiju“. Logoped zadaje učenicima neki zadatak. Kako bi provjerio jesu li ga djeca shvatila, moli jednog učenika s teškoćama u razumijevanju uputa da ponovi zadatak za Bobija.

* Bobi je izmišljeni lik koji ne zna učiti. Na početku programa logopedske terapije učenici crtaju Bobijev portret. Pri svakom susretu jedan od crteža stavlja se u okvir na ploču.

2. „Poznato – nepoznato“. Djeca pišu u bilježnicama brojeve od 1 do 10. Logoped daje uputu: „Izgovorit ću riječ ili nekoliko povezanih riječi. Ako si jasno zamišljate taj predmet ili pojam, ispod broja stavite (+), ako nemate jasnu predodžbu, stavite (-).“ Logoped diktira sintagme, pojedine riječi, uključujući i nazivlje. Na kraju se provodi djelomična provjera, naprimjer: „Tko je stavio (+) ispod broja 3? To je bio pojam 'samoglasnici'. Objasnite što je to.“

* Ovu je vježbu korisno provoditi na 3 do 4 sastanka zaredom.

3. „Što je novo?“ Logoped čita djeci tekst u koji je uvedena jedna njima potpuno nova informacija. Nakon čitanja logoped postavlja pitanja: „Što ste novo saznali? Što vam je bilo otprije poznato? Gdje ste to saznali?“ Potom se tekst prepisuje ili diktira.

* Vježba „Što je novo?“ predstavlja analizu teksta koja pospješuje razvoj vještine razlikovanja nove nastavne upute od prethodne, poznate. Naprimjer, često se događa da, nakon što dobije zadatak zapisivanja riječi u stupac, dijete s teškoćama u učenju počinje riječi zapisivati u redak, što čini po navici ili zato što nije čulo novost u uputi.

Sve vježbe iz programa cjelovitog praćenja učenika s teškoćama u čitanju i pisanju nalaze se u priručniku „Prevladavanje teškoća u učenju: cjeloviti program praćenja učenika s poremećajima u čitanju i pisanju“ (Planet Zoe, 2010). 

Ovaj tekst je dosad pročitan 27815 puta.