Planet Zoe
Knjižara za roditelje

Odabrani stihovi iz pjesmarice 'KUĆICA U GLJIVI'

MALA LASTAVICA
Leti, leti
mala ptica,
to je lijepa lastavica.

Mašu, mašu,
krila laka,
leti lasta
do oblaka.

Leti! Leti,
al' se vrati
svome domu,
mami, tati!

                     © 2009 Ivana Herljević


DRAGI JEŽU
- Dragi ježu,
kamo juriš?
Što to nosiš?
Zašto žuriš?

- Idem doma
u šumicu,
pod bukvicu,
u jamicu.
Nosim jednu jabučicu.
Djeci ću je podijeliti.

                                  © 2009 Ivana Herljević

 

KUĆICA U GLJIVI
Kiša počela i pada,
A mrav misli: - Kud ću sada?
Tad ugleda kišobran
I u gljivi nađe stan.

Nije prošlo pet minuta
Kad do gljive dovrluda
Mali cvrčak zgubidan
I skloni se pod kišobran.

I naravno, mrav ga primi,
Kako ne bi po toj zimi.
I reče mu: - Dobar dan,
Baš volim što nisam sam.

Prošlo možda pola sata,
Opet netko kuc na vrata.
O, pa to je družba cijela,
Muha, krijesnica i pčela,
Skakavac i bubamara,
Pauk i još dva bumbara,
Vilin konjic i jedna osa,
Sva promrzla, gola, bosa.

Mrav ne pita tko ste, što ste,
Sve ih prima, voli goste.
- Dobro došo! – svakom kaže,
u gljivu mu uć' pomaže.
- Samo naprijed, mjesta ima,
lijepo će na biti svima,
izvolite gosti mili,
veseli i zdravi bili!

Cvrčak je počeo svirat,
Bumbar pjevat i dirigirat,
Vilin konjic u sav glas
Udarat u kontrabas.

A krijesnica na kukicu
Objesila je lampicu.
Sad će ples pa nek' se pazi
Da se nikog ne ugazi.

Skakavac u ritmu skače,
Sve to više, sve to jače.
Divi mu se družba sva
Kako on to dobro zna.

Za plesanje ima dara
I pauk i bubamara.
Mušice i mali mrav
Također su zgodan par.

Zna pčelica što je red
Svima nudi slatki med.
I dok vani  kiša pada
Zabavlja se družba mlada.

Gosti mili, zdravo da ste
Naša gljiva stalno raste,
Mjesta ima sve to više,
A to vam je sve zbog kiše.

Noć je pala, kiša stala,
Al' još tu je družba mala.
Iz gljive se čuje džez,
Šala, pjesma, smijeh i ples.

                                                    © 2009 Ivana Herljević

 

PLOVI, PLOVI MOJA BARKO
Plovi, plovi, moja barko
Nek' te nose vali
U mom krilu sad će zaspat
Moj Marinko mali.

Sunce je u more zašlo
Opustjeli žali
Pusti vjetru svoje jedro
Nek' se s njime šali.

Zaspale su već sve školjke
I mali pužići
Ribice i galebovi
I morski konjići.

Sklopi oči, majčin sine
U zvjezdanoj noći.
Miris bora, pjesma mora
U san će ti doći.

                                 © 2009 Ivana Herljević

Riječ autorice

U svom tridesetogodišnjem radu na rehabilitaciji slušanja i govora u djece "otkrila" sam pjesmicu kao vrlo vrijedan materijal za rad na razvoju govora i izgovora. No u listanju postojećih knjiga i časopisa nisam imala sreće naići na pjesmice koje bi mi bile prikladne za rad. Poslije duljeg bezuspješnog traganja počela sam ih sama sastavljati i uz jednostavne crteže pisati djeci u bilježnice.
Otkrila sam da su pjesmice djeci bile prihvatljivije i zanimljivije kad su im nešto kazivale svojim sadržajem. Naime, najviše su im se sviđale one pjesmice koje su, osim cilja da pouče djecu oponašati ritam i izgovarati pojedine glasove, pričale i neku priču.
Smišljala sam ih najčešće odlazeći na posao, uz ritam hodanja ili "uz ritam brisača", vozeći se u automobilu za kišnoga dana. Djeca su najviše voljela one pjesmice za koje sam pri stvaranju imala viziju slike koju ću nacrtati pa su te pjesmice onda i sama djeca lakše ilustrirala. Pogotovo su dobro prihvaćala pjesmice čiji smo ritam pratili pokretima, tim više ako je pokret pomagao i razumijevanju sadržaja ili se koristio u pokretnoj igri.
Pjesmica predstavljena djeci u takvom obliku imala je prednost i u tome što je ponavljanje istog izričaja bilo u njoj logično i čak zabavno. A mi dobro znamo da je ponavljanje istoga ono što dovodi do usvajanja pravilnog izgovora, a korištenje istih izričaja u istim ili sličnim situacijama do usvajanja (razumijevanja i korištenja) tog izričaja.
Često su vrlo jednostavni pokreti sa značenjem ili najjednostavniji crteži pomagali da se dijete prisjeti neke riječi ili čak nauči napamet čitavu pjesmicu. Naprimjer, IDE MACA MAU-MAU ili SIVO NEBO, SIVA VODA… Posebno sam primijetila da su djeci drage pjesmice s afektivnim sadržajem. Takvu sadržaji su postizali veći uspjeh kad bi se dopali i odrasloj osobi koja vodi igru, jer bi ona svoj afektivni doživljaj uspijevala tako lakše prenijeti i na dijete.
Ove pjesmice namijenjene su djeci predškolske dobi, onoj čiji se govor još razvija, pa i onoj koja u tom razvoju imaju neke male poteškoće, ali i svoj drugoj djeci kojoj se svide. Pristupačne su jer su sadržajno jednostavne i razumljive svojim biranim rječnikom, svojim jezičnim, fonetskim i ritmičkim strukturama.

Voljela bih da djeca u tim pjesmicama osjete veselje i da ih zažele čuti ponovno. Voljela bih da ponekad pomognu roditelju pridobiti mališana ranije na spavanje s obećanjem da će mu čitati i pokazivati ilustracije. Višekratno čitanje pomaže učenju novih riječi, boljem razumijevanju sadržaja i korekciji izgovora. Ako dijete poželi da mu se pjesmica čita iznova, polako će naučiti dopunjavati rimovanu riječ ili čitav stih koji je roditelj namjerno izostavio.

Mira Čudina Obradović u knjizi "Igrom do čitanja" kaže: "Dijete do dolaska u školu čuje mnogo više priča, nego li dječjih pjesmica i stihova. Sa stajališta razvoja predčitačkih vještina, to je pogrešno. (…) Često slušanje, čitanje i ponavljanje pjesmica u rimi, hrabrenje djeteta da predvidi završetak u rimi, da nadopunjuje stihove rimom, da pamti rimu, bit će vrlo korisna vježba." (Školska knjiga, 2003.)
Posebno su vrijedna pitanja koja su vezana uz svaku pjesmicu, a služe za provjeru razumijevanja, slušanja, zapamćivanja i vježbu pravilnog govora. Pitanja mogu potaknuti dijete na razgovor o sadržaju pjesme, ali i o njegovim osobnim iskustvima i doživljajima.

Još nešto. U pjesmicama kroz djeci razumljiva iskustva možemo prenijeti i poneku pouku. Naprimjer, kako nije samo veselje primati i biti pozvan na slavlje, već i davati i pozivati. Kako treba imati osjećaja za male, nemoćne i starije; razvijati ljubav prema prirodi i svemu što je živo i što raste; iskazivati ljubav i zahvalnost onima koji nas vole i brinu o nama, bratsku ljubav i opraštanje mlađoj braći. Ponegdje postoji odgojna crta, naprimjer da se ne pravi šteta i da se pronalazi radost u stvaralaštvu i radu; a neke ukazuju na opasnost ako se dijete udalji od odrasle osobe i dr.

Opazit ćete osim toga da su pjesmice na početku tiskane velikim tiskanim slovima i da su kraće i jednostavnije. To je zato što su namijenjene za čitanje prvašićima koji moraju uvježbavati novostečenu vještinu čitanja, kao i djeci s teškoćama u čitanju. Sve pjesmice u prvom dijelu knjige, šaljiva naslova "Što rade miši po kiši", tiskane su krupnim slovima s povećanim razmakom između riječi, kao i između redaka. Svrha toga je da čitači početnici i oni sa specifičnim teškoćama u čitanju mogu svojim prstićima ili olovkom prolaziti ispod svakog retka praveći male polukrugove ispod svakog sloga. Slogove u pjesmicama nismo razdvajali jer želimo postići usporeno, ali sliveno čitanje izbjegavajući da između slogova uzima predah. U svakom slučaju, dijete ne smijemo požurivati. Trebamo mu dati vremena koliko treba.

Želim samo još reći da sam pjesmice stvarala s velikom radošću, a željela bih da ih s istom radošću bakice čitaju unucima i da im se vesele svi nevješti mali čitači.

                                         Ivana Machiedo Herljević

©Planet Zoe 2009. Sva prava pridržana. Korištenje, kopiranje i citiranje tekstova zabranjeno bez dozvole nakladnika.

 

 

 

 

 

 

Ovaj tekst je dosad pročitan 35081 puta.