Planet Zoe
Knjižara za roditelje

Osobitosti neuropsihološkog pristupa razvoju pažnje u djece

Neuropsihologija je područje psihologije u svjetskoj znanosti i praksi usko povezano s imenom slavnog ruskog psihologa Aleksandra Lurije. Neuropsihologija proučava moždanu organizaciju svih psihičkih funkcija. Jednostavnije rečeno, istražuje koje zone mozga rade kada čovjek, primjerice, rješava matematički zadatak, uči nešto napamet, čita knjigu, piše pismo, itd.

Lurija je uveo pojam o tri funkcionalna bloka mozga. Ako pažnju razmotrimo s te točke gledišta, taj proces ostvaruju strukture iz sva tri bloka mozga.

Prvi blok mozga (energetski) osigurava održavanje kore mozga u tonusu, u radnom stanju, zato što je za ostvarivanje bilo kojeg procesa prije svega neophodna energija. Ako je taj blok u djeteta nedovoljno razvijen, dijete se brzo umara i aktivnost svih procesa, uključujući i pažnju, u njega je snižena. Takvu djecu učitelji nerijetko pogrešno procjenjuju kao djecu sa spoznajnim teškoćama. No u stvarnosti to mogu biti vrlo bistra i domišljata djeca, a njihov je problem u tome što njihov energetski resurs ne traje dugo. Takvu je djecu lako uočiti na satu; oni brzo prestaju percipirati gradivo, zijevaju, počinju se meškoljiti i smetati drugima. Može im se pomoći. Jedan od neophodnih uvjeta povećanja tonusa jest osiguravanje dovoljno kisika i pojačavanje krvotoka. Taj cilj izvrsno se postiže respiratornom gimnastikom i nizom drugih postupaka o kojima ćete saznati u drugom dijelu knjige.

Strukture drugog bloka mozga (operativnog: bloka prijema, obrade i pohranjivanja informacija) neposredno rade s informacijama koje je potrebno vidjeti, čuti ili doživjeti. Pri nedovoljnoj formiranosti struktura tog bloka teškoće se pojavljuju u obliku nepažljivosti prema podražajima određenog modaliteta. Pate procesi percepcije i obrade dolazećih informacija. Djetetu je teško, naprimjer, razlikovati slične znakove ili likove, nalaziti razlike na slikama (vizualni modalitet), čuti i shvatiti uputu ili priču (akustički modalitet).

Treći blok mozga (blok programiranja i kontrole) kontrolira precizno i pravilno odvijanje svake aktivnosti. Kako se ona ne bi odvijala kaotično, neophodan je strogi poredak i redoslijed. Pri nedovoljnoj formiranosti struktura trećeg bloka mozga djetetu je krajnje teško slijediti pravila – bilo koja pravila. Ne može se kontrolirati, čak i kada to želi. To se odnosi i na školska pravila - dijete ne može djelovati prema uputama ili uzorku, u skladu s pravilima. Ono zapravo zna pravila, ali svejedno piše s „glupim“ ili „slučajnim“ pogreškama. To se očituje i u nepoštivanju normi ponašanja. Takvo dijete može ustati za vrijeme sata, igrati se dok ostali učenici ustrajno rade na zadatku, zaboravlja donijeti u školu neophodne stvari, itd. Ta povećana rastresenost u djeteta s nedovoljno aktivnim strukturama trećeg bloka mozga postaje izvor poremećaja svrhovitog ponašanja. Djetetu je teško održati pažnju na izvođenju jedne aktivnosti, ono se kaotično, bez redoslijeda prihvaća zadataka, s mnogo impulzivnih pogrešaka i ometanja. Takvoj je djeci bolje raditi na zadacima u prisutnosti odrasle osobe ili pod njezinim vodstvom, jer odrasla osoba u tom slučaju u nekom smislu preuzima na sebe funkciju nedovoljno formiranih područja mozga.

Neuropsihologija može pomoći u određivanju točnih uzroka nastalih teškoća i u njihovom uklanjanju.

Neuropsihološka dijagnostika može identificirati primarni uzrok teškoća i odrediti kako deficitarni, nedovoljno formirani čimbenik, tako i snažne karike psihičkog funkcioniranja. Zato je uvijek važno obratiti se stručnjaku koji na osnovi dijagnostičkih podataka može kvalificirano organizirati korekcijsko-razvojni rad, uzevši u obzir slabe i jake sastavnice djetetove spoznajne aktivnosti.
Neuropsihološki pristup omogućuje stručnjaku da precizno odredi uzroke teškoća u nepažljivog djeteta i pronađe mjere njihova uklanjanja. Složit ćete se da nećete zvati majstora za popravak i održavanje računala ako su vam u stanu isključili struju. No kada je u pitanju djetetova pažnja, ne poznajući uzroke, mi često upravo to i činimo. Evo jednostavnog primjera.

Roditelji Antonija (6,5 godina) obratili su se stručnjaku žaleći se na dječakovu lošu koncentraciju tijekom rada na zadacima. Kako bi „razvili“ pažnju, roditelji su povećavali količinu zadataka, raznih razvojnih programa, vježbajući s djetetom sve više i više. Neuropsihološka dijagnostika pokazala je da se pravi razlog krije u slabosti energetskog čimbenika. Antonijo se brzo umara, uvjetno rečeno, naprosto mu ponestaje „snage“ da dugo održava koncentraciju. U tom slučaju promjenu situacije i uklanjanje nastalih teškoća nemoguće je postići „treniranjem pažnje“, jer to vodi još većem umaranju. Treba provoditi kuru općeosnažujućih procedura koje su usmjerene na povećanje opće radne sposobnosti, što će se svakako odraziti i na proces pažnje.

Iz knjige Anastasije Suncov "Pažnja! Razvijamo pažnju u igri"

© Anastasija Suncov, "Pažnja! Razvijamo pažnju u igri", Planet Zoe, 2010.

Zabranjeno je svako kopiranje, citiranje i presnimavanje bez dopuštenja nakladnika Planet Zoe.

Ovaj tekst je dosad pročitan 6417 puta.