Kada djetetova bilježnica zove: „Upomoć!“
Približno 25 posto osnovaca danas ima teškoće u ovladavanju pismenošću. Ta nam činjenica govori da četvrtina dječje populacije ne vlada svojim materinskim jezikom! Još više rastužuje spoznaja da teškoće u čitanju i pisanju, nastale još u osnovnoj školi, ostaju prisutne tijekom cijelog života. Poslije mature, pa čak i nakon završenih studija, mnogi ljudi i dalje griješe u pisanju i ne znaju se pismeno izražavati. Nemoguće je pomiriti se s takvom situacijom. Pokušajmo izdvojiti nekoliko osnovnih i učestalih problema:
- neoblikovanost slike slova i slike riječi, propuštanje i miješanje slova i slogova;
- nečitak rukopis;
- nepoznavanje osnova pravopisa i mnogo pravopisnih pogrješaka;
- nesklad između poznavanja pravopisnih pravila i stvarnog pisanja, odnosno nesposobnost primjene pravila u procesu pisanja;
- nesposobnost sastavljanja smislenih i logičnih tekstova;
- odsutnost ljubavi ili čak mržnja prema čitanju;
- negativan stav prema satovima materinskog jezika.
Događa se da dijete s urednim sluhom, vidom i inteligencijom ne može ovladati pravilnim pisanjem zbog nezrelosti dijelova mozga odgovornih za motoričku funkciju ruku, slušnu pažnju i vizualno-prostornu orijentaciju. Upravo to i postaje najčešći razlog niske razine pismenosti, lošeg rukopisa i, posljedično, neprimjerenog ponašanja na nastavi.
Igrama i vježbama opisanima u ovom priručniku stručnjaci iz Znanstveno-istraživačkog centra neuropsihologije pomažu riješiti pet najčešćih problema u pisanju:
Problem 1: propuštanje slova u riječima
Problem 2: zamjena slova u pisanju
Problem 3: ne mogu zapamtiti kako se pišu riječi
Problem 4: ne znam primijeniti pravila
Problem 5: Ne znam opisivati, prepričavati i izlagati svoje misli
Igre i vježbe predstavljene u knjizi pomažu u formiranju mehanizama opisivanja, prepričavanja, usvajanja i utvrđivanja pravopisnih normi, kao i u uklanjanju specifičnih teškoća poput propuštanja i miješanja slova, pamćenja riječi i dr. u djece na početnim stupnjevima disgrafije. Praktične i konkretne preporuke iz ovog priručnika, uz uvjet dosljedne i redovite primjene, pomoći će poučiti dijete pravilnome pisanju u školi, ali i u individualnom radu kod kuće.
Sadržaj
Uvod
Pobijedimo nepismenost!
Slagalica uspjeha
Kakve veze s tim ima neuropsihologija?
Hitna pomoć
Čitanje je važno!
Genijalnost je u jednostavnosti!
„Neću! Ne želim!“
„Korisna je ova igra, bez nje je dijete poput tigra!“
Poglavlje 1. Problem: propuštanje slova u riječima
„Trgovina“
„Ladica“
„Arapsko pismo“
„Šifrirano pismo“
„Robot“
„Čarobni diktat“
„Loptanje riječima“
„Slogovni lančići“
„Računovođa“
„Vješala“
„Abeceda“
„Marionete“
„Prekrivaljka“
Poglavlje 2. Problem: zamjena slova u pisanju
Vježbe pri zamjeni slova prema vizualno-prostornoj sličnosti
„Izgubljeni predmet“
„Izvođač“
„Zrcalne slike“
Vježbe pri zamjeni glasova prema fonetičko-fonematskoj sličnosti
Učimo razlikovati opozicijske (zvučne i bezvučne) suglasnike
Vježbe pri zamjeni manje učestalih glasova i glasova prema akustičko-artikulacijskoj sličnosti
Brzalice i zabavni izrazi za vježbanje izgovaranja „neposlušnih“ glasova i formiranje kinestetičke analize
Poglavlje 3. Problem: ne mogu zapamtiti kako se pišu riječi
Algoritam pamćenja pravilnog načina pisanja riječi (informacija za roditelje)
Kako olakšati pamćenje načina pisanja riječi?
Načini zapamćivanja i provjeravanja pisanja riječi
Zapamćivanje riječi u mreži
„Usmena križaljka“
„Šifrirano pismo“
Sastavljanje sintagmi od problematičnih riječi čiji se pravopis uvježbava
Tombola „Riječ na riječ“
Igra parova
„Teške riječi“
Poglavlje 4. Problem: ne znam primijeniti pravila
„Let na Mjesec“
Jezična tombola
Šaljive priče
„Bitka riječi“
„Pasijans“ ili igra kartama
„Gramino“
„Lotogram“
Poglavlje 5. Problem: ne znam opisivati, prepričavati i izlagati svoje misli
„Klaun od plastelina“
Brzalice
Vježbe prema uzorku
„Eho ili povratni govor“
Konstruiranje rečenica prema analogiji
Konstruktivne vježbe
Slaganje rasute rečenice
Slaganje rasute poslovice
Stvaranje vlastitih poslovica od dijelova poznatih
„Kraljevstvo rečenica“
Kreativne vježbe
Opis nekog predmeta
Dovršavanje teksta
Slaganje priče prema slikama
„Veseli puž“
„Maštalice“
„Bajkice“
„Pasijans“
„Rimuje se ili ne rimuje“
„Vlakić“
Zaključak
O autoricama
Aleksandra Soboleva, neurolingvist i neuropsiholog, ravnateljica Znanstveno-istraživačkog centra dječje neuropsihologije u Moskvi. Autorica je i koautorica nekoliko stručnih knjiga na temu neuropsihološke dijagnostike i terapije specifičnih teškoća u učenju, te više od 40 znanstvenih i znanstveno-popularnih publikacija. Autorica je razvojno-terapijske metodike „Materinski jezik s osmijehom“.
Katarina Elemeljanova – stručna suradnica Znanstveno-istraživačkog centra dječje neuropsihologije, koatorica nekoliko knjiga o radu s djecom s teškoćama u učenju te više znanstveno-popularnih članaka, učiteljica ruskog jezika s dvadesetogodišnjem stažem u školi.
Iz knjige:
Uvod
Mogli bismo nadugo raspravljati o inovacijama u obrazovanju, o reformi školstva, o uvođenju novih tehnologija u sustav obrazovanja, no činjenica je da broj djece s teškoćama u čitanju i pisanju neprestano raste. Prema općim podacima približno 25 posto osnovaca danas ima teškoće u ovladavanju pismenošću. Ta nam činjenica govori da četvrtina dječje populacije ne vlada svojim materinskim jezikom! Još više rastužuje spoznaja da teškoće u čitanju i pisanju, nastale još u osnovnoj školi, ostaju prisutne tijekom cijelog života. Poslije mature, pa čak i nakon završenih studija, mnogi ljudi i dalje griješe u pisanju i ne znaju se pismeno izražavati. Nemoguće je pomiriti se s takvom situacijom.
Pobijedimo nepismenost!
Pokušajmo izdvojiti nekoliko osnovnih i učestalih problema:
- neoblikovanost slike slova i slike riječi, propuštanje i miješanje slova i slogova;
- nečitak rukopis;
- nepoznavanje osnova pravopisa i mnogo pravopisnih pogrješaka;
- nesklad između poznavanja pravopisnih pravila i stvarnog pisanja, odnosno nesposobnost primjene pravila u procesu pisanja;
- nesposobnost sastavljanja smislenih i logičnih tekstova;
- odsutnost ljubavi ili čak mržnja prema čitanju;
- negativan stav prema satovima materinskog jezika.
Valja naglasiti da se u većini slučajeva ne radi o jednome, nego o cijelom skupu problema. Moguće je izdvojiti one čisto neuropsihološke preduvjete što otežavaju ovladavanje jezikom. No ti su preduvjeti često otežani još i psihološkim teškoćama. Kako bismo raspleli klupko, te probleme moramo rješavati skupno. Prije svega je neophodno shvatiti i svaki djelić te slagalice analizirati zasebno.
Slagalica uspjeha
Pismenost se sastoji od tri osnovna bloka, a sve to nalikuje sastavljanju cjelovite slike od dijelova slagalice. Izdvojimo te aspekte. Prvi među njima je neuropsihološki, što podrazumijeva djetetovu funkcionalnu spremnost za ovladavanje pisanjem, odnosno dovoljan stupanj razvijenosti psihičkih funkcija neophodnih za pisanje. Drugi aspekt je socijalno-pedagoški, koji podrazumijeva prirodu djetetove komunikacije s odraslima, njegov razvoj kroz igru u predškolskoj dobi i odnos članova njegove obitelji prema čitanju. Treći aspekt je psihološki, odnosno uključuje razinu djetetove motivacije za vježbanje čitanja i pisanja, kao i općenitu motiviranost za učenje. Sva tri aspekta neophodne su sastavnice pravilnoga pisanja. Međuovisni su i stoje u stalnoj interakciji.
Kakve veze s tim ima neuropsihologija?
Događa se da dijete s urednim sluhom, vidom i inteligencijom ne može ovladati pravilnim pisanjem zbog nezrelosti dijelova mozga odgovornih za motoričku funkciju ruku, slušnu pažnju i vizualno-prostornu orijentaciju. Upravo to i postaje najčešći razlog niske razine pismenosti, lošeg rukopisa i, posljedično, neprimjerenog ponašanja na nastavi. Osim toga, razina pismenosti ovisi o interakciji velikih hemisfera mozga. Desna hemisfera prvenstveno odgovara za cjelovitu sliku, primjerice, nekog predmeta ili riječi, a lijeva – za njegovo točno imenovanje ili način pisanja u skladu s pravilima pravopisa. Događa se da je desna hemisfera u djeteta dominantna, a lijeva nije dovoljno razvijena. Upravo je zato moguće sresti aktivne učenike s bujnom maštom, ali apsolutno nepismene!
Tijekom 10 godina rada Znanstveno-istraživačkog centra neuropsihologije primili smo 2600 djece s pritužbama na teškoće u ovladavanju čitanjem i pisanjem. U većine je neuropsihološkim ispitivanjem otkrivena snižena aktivnost moždane kore, koja se u pravilu kombinirala s nedovoljnim razvojem motorike, slušne pažnje, vizualne percepcije i analitičkog mišljenja. Ako se prisjetimo riječi Aleksandra Lurije, jednog od utemeljitelja svjetske neuropsihologije, o tome da „čin pisanja ni u kojoj mjeri ne predstavlja rezultat djelovanja jednog 'centra', nego cijelog sustava uzajamno povezanih, ali visokodiferenciranih zona kore mozga“, shvaćamo da su teškoće u ovladavanju čitanjem i pisanjem za tu skupinu djece u potpunosti objašnjive.
Želite li uvjerljive argumente za to da se pogrješke u materinskom jeziku često ne događaju zbog djetetove lijenosti, nego zbog osobitosti neuropsihološkog razvoja (karakterističnih za mnogu današnju djecu)? Pokušat ćemo vas uvjeriti jednostavnim objašnjenjem funkcioniranja dijelova mozga povezanih s pismenošću.
Prema Lurijevim istraživanjima, svi dijelovi mozga uvjetno se dijele na tri bloka. Ako prvi blok, koji odgovara za aktivaciju mozga, nije dovoljno razvijen, dijete se brzo umara. Na žalost, učitelji za takvog učenika često smatraju da ima snižene spoznajne sposobnosti. U stvarnosti takva djeca mogu biti vrlo bistra i pametna, ali njihovi energetski resursi naprosto se brzo iscrpljuju. Na nastavi ta djeca zijevaju, ubrzo prestaju percipirati gradivo, počinju se vrpoljiti, praviti grimase i ometati druge, olovke im ispadaju iz ruku. Kako bi se njihov tonus povisio, potrebno im je nahraniti mozak kisikom, odnosno pojačati krvotok. Tome pomažu respiratorna gimnastika, specijalna masaža i motoričke vježbe.
Nedovoljna formiranost drugog bloka očituje se u zrcalnom pisanju slova, miješanju, primjerice, slova „b“ i „d“, nepravilnom smještaju pisanog sadržaja u bilježnici, kao i u gramatičkim pogrješkama. Osim toga, drugi moždani blok osigurava fonematski sluh i vizualnu percepciju koji su neophodni za pravilno razlikovanje slova.
Pri nedovoljnoj razvijenosti trećeg bloka – bloka programiranja i kontrole – učenik ne slijedi pravila i ne može se kontrolirati, čak i kad hoće! Prvo, dijete ne slijedi pravila učenja: ne zna djelovati prema zadanom obrascu u skladu s pravilima (poznaje pravila, ali svejedno pravi banalne pogrješke u pisanju). Drugo, ne slijedi opće norme ponašanja. Dijete može ustati usred sata, igrati se ili promatrati događanja iza prozora, dok su svi drugi u razredu zaokupljeni radom.
Strukture mozga, čija funkcionalna neformiranost ometa usvajanje školskih predmeta, u okolnostima povoljnim za razvoj postupno sazriju, ali dok do toga dođe, dijete će propustiti mnogo školskog gradiva. Kolikogod se učitelji trudili, djeca neće naučiti pravilno pisati sve dok se ne ukloni pravi uzrok problema. Mogući su i slučajevi kada se u povoljnim okolnostima razvoj djetetova mozga aktivira bez vanjske pomoći. U kakvim se uvjetima to može dogoditi? Prije svega, ako dijete živi izvan grada, u ekološki čistom okolišu i njegov mozak se hrani kisikom aktivnije od mozga gradske djece. Drugo, ako ne provodi cijele dane za računalom, nego se s vršnjacima igra raznih igara čija se pravila spontano smišljaju i dopunjavaju tijekom igre. Treće, ako je fizički aktivno. No, čak i kada su svi ti uvjeti zadovoljeni, u većine djece teškoće ostaju ili čak napreduju.
Što bi mogli učiniti pažljivi, zainteresirani i mudri učitelji te brižni roditelji koji žele pomoći svom djetetu u usvajanju materinskog jezika? Neprekidno podsjećati dijete na njegove „glupe pogrješke“ i "kokošji rukopis"? Predočiti mu strašnu sliku budućnosti svih nepismenih ljudi? Unajmiti instruktora ili svakodnevno pisati domaću zadaću zajedno s djetetom? Tjerati ga da dodatno vježba?
Možemo vam odmah reći: nijedan od spomenutih načina neće pomoći. Štoviše, takvi bi postupci djetetu prije nanijeli emocionalnu traumu; teškoćama u čitanju i pisanju pridodat će se još i strah, mržnja prema predmetu, ogorčenost na roditelje…
Učestale jedinice odrasli su skloni pripisivati lijenosti i nepažljivosti. No kako shvatiti da djetetu doista ima teškoće u ovladavanju pisanim jezikom? To se može prepoznati prema karakteru pogrješaka. Ako je karakter pogrješaka sličan primjerima navedenima u daljnjem tekstu, djetetova bilježnica zove: „Upomoć!“:
- nema razmaka između riječi i rečenica;
- nepridržavanje granica margina u bilježnici i pravila rastavljanja riječi na kraju retka;
- zrcalno pisanje: slova „b“, „d“, „r“, „s“ i dr. okrenuta su na drugu stranu;
- ponavljanje istog slova: umjesto ; umjesto ;
- zamjena slova: b-d (), b-l (), n-m ( umjesto ), a-u ( umjesto );
- pogrješke u naglašenim slogovima: umjesto );
- propuštanje slova, nedovršene riječi i slova, premještanje slogova ( umjesto ) i propuštanje slogova ( umjesto );
- zaboravljanje načina pisanja manje čestih slova („đ“, „nj“) ili pisanih slova;
- nečitak rukopis, presitno ili prekrupno pismo, naglo kolebanje rukopisa (od sitnog prema krupnom).
Djetetu može pomoći dobar stručnjak koji, osim nijansi materinskog jezika i logopedije, poznaje i osnove neuropsihologije, odnosno koji shvaća što se događa u glavi učenika u trenutku dok drži olovku u ruci. Svakako bi trebali sudjelovati i roditelji, kao i sve „zainteresirane osobe“ sposobne usvojiti određene jednostavne metode što pomažu u prevladavanju teškoća u pisanju. Takve metode predstavljamo u ovoj knjizi.
